140 Stari Majdan (kod Sanskog Mosta)

.

2 komentara

  1. Stari Majdan spada među najstarija naselja u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u sjeverozapodnoj Bosni, na lijevoj obali rijeke Sane. Od Sanskog Mosta je udaljen 9 km a od Prijedora 26 km.Stari Majdan leži na nadmorskoj visini od 200 m.

    U Starom Majdanu postoji stari rimski most na potoku Gračanica. Kroz Majdan protiče i potok Željeznica koji sa Gračanicom čini riječicu Majdanušu koja se ulijeva u rijeku Sanu. Majdanske planine su sjeverno i sjeverno istočno od Starog Majdana. Vrhovi ovih planina ne prelaze 500 m nadmorske visene, sa izuzetkom jednog vrha koji se zove Gaidžik i čija nadmorska visina iznosi 619 m.

    Stari Majdan je bio posebno poznat po bogastvu i preradi željezne rude, koja se ovdje koristila već u predrimsko doba. Na osnovu arheoloških nalaza a posebno epiografskih spomenika koji su ovdje pronađeni posljednih godina, ova rudonosna oblast u antičko doba imala je za Rimsko carstvo izuzetan ekonomski značaj.

    Godine 1963 na lokalitetu ”Troska” u Starom Majdanu prilikom eksplatacije željezne troske pronađeni su žrtvenici iz trećeg stoljeća nove ere. Dva žrtvenika su posvecena bogu Sedatu i jedan boginji Nemezi. Tekstovi na spomenicima kažu da su tu živjeli romanizirani orijentalisti. To što su žrtvenici podignuti bogu Sedatu i boginji Nemezi govori da su u antičkom Starom Majdanu živjeli ljudi orijentalnog porijekla.

    Prema navodima Hamdije Kreševljakovića u Starom Majdanu se još u srednjem vijeku prije dolaska Turaka proizvodilo oružije i municija, dakle vađena i prerađivana željezna ruda. Turci su 1463 god. zauzeli Kamengrad i Stari Majdan pa su ih neko vrijeme napustili da bi ih ponovo zauzeli 1499 godine. Od 1503 godine je bio stalno u njihovim rukama. Tek oko 1571 god. otpočeli su Turci sa vađenenjem i preradom ruda. O ovome postoje tri dokumenta na turskom jeziku, koje je publikovao Hamdija Kresevljaković.

    Legenda kaže da je Stari Majdan bilo tako gusto naseljen da se naselje protezalo sve do Gradine u Staroj Rijeci, te da je mačka mogla s` krova na krov preskakati , i da je tako isto bilo do spahiskog sela u Dževaru. Legenda takođe kaže da je Stari Majdan imao 17 džamija. Rahmetli Ibrahom ef. Pasalić-Mulić muderis (profesor) je pričao da je sa Perinca brda salazilo 40-50 fenjera na teraviju u džamiju koja je bila na Zukića luci, više Gornjeg Utriša.

    Naselje Stari Majdan u dosada poznatim dokumentima nazivano je :

    Madeni Ahen što u prevodu znači Gvozdeni Majdan, Madeni Atik, Stari Unidan, Stari Maudan, Mejdan, Majdan, i konačno najčešće Stari Majdan. Naziv Stari Majdan naselje je dobilo prema pisanju Hamdije Kreševljakovića u XVIII stoljeću. Prema istom izvoru Hrvatske čete su 1692 god. upale u Stari Majdan, spalile ga te ga iduće godine napustile. Koncem XVI stoljeća u Starom Majdanu je jako bilo razvijeno rudarstvo i prerada željezne rude u polufabrikate ”poluge”. Ti gotovi proizvodi su transpotovani do rijeke Sane, a onda lađama Unom i Savom preko pristaništa Gradiška , do Carigrada. O tome piše i Husref Hadžialagić u svojoj knjizi gdje opisuje Gradišku. On navodi rudnike i metalurgiju oko rijeke Sane , a to su Stari Majdan i Kamengrad. Odatle su se transportovale velike količine gvozdenih kugli (đulad). Dalje navodi rudnik i manufakturu u Starom Majdanu, gdje je tada radilo oko 1100 radnika na vađenju i dovozu rude, paljenju ćumura, rad na topljenju, rad u livnicama i kovačnicama, te odvoz proizvoda do rijeke Sane. Krajem XVI stoljeća Kamengradski kadiluk i kapetanija prelaze u Stari Majdan, ali i dalje ostaje naziv Kamengradski Kadiluk. Kadiluk se reorganizuje u mundirluk i ostaje u St. Majdanu sve do 1881godine. Tako Stari Majdan pored industrijsko-trgovačkog centra postaje i sjedište vojnih i civilnih vlasti.

Komentariši