Stari Majdan spada među najstarija naselja u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u sjeverozapodnoj Bosni, na lijevoj obali rijeke Sane. Od Sanskog Mosta je udaljen 9 km a od Prijedora 26 km.Stari Majdan leži na nadmorskoj visini od 200 m.
U Starom Majdanu postoji stari rimski most na potoku Gračanica. Kroz Majdan protiče i potok Željeznica koji sa Gračanicom čini riječicu Majdanušu koja se ulijeva u rijeku Sanu. Majdanske planine su sjeverno i sjeverno istočno od Starog Majdana. Vrhovi ovih planina ne prelaze 500 m nadmorske visene, sa izuzetkom jednog vrha koji se zove Gaidžik i čija nadmorska visina iznosi 619 m.
Stari Majdan je bio posebno poznat po bogastvu i preradi željezne rude, koja se ovdje koristila već u predrimsko doba. Na osnovu arheoloških nalaza a posebno epiografskih spomenika koji su ovdje pronađeni posljednih godina, ova rudonosna oblast u antičko doba imala je za Rimsko carstvo izuzetan ekonomski značaj.
Godine 1963 na lokalitetu ”Troska” u Starom Majdanu prilikom eksplatacije željezne troske pronađeni su žrtvenici iz trećeg stoljeća nove ere. Dva žrtvenika su posvecena bogu Sedatu i jedan boginji Nemezi. Tekstovi na spomenicima kažu da su tu živjeli romanizirani orijentalisti. To što su žrtvenici podignuti bogu Sedatu i boginji Nemezi govori da su u antičkom Starom Majdanu živjeli ljudi orijentalnog porijekla.
Prema navodima Hamdije Kreševljakovića u Starom Majdanu se još u srednjem vijeku prije dolaska Turaka proizvodilo oružije i municija, dakle vađena i prerađivana željezna ruda. Turci su 1463 god. zauzeli Kamengrad i Stari Majdan pa su ih neko vrijeme napustili da bi ih ponovo zauzeli 1499 godine. Od 1503 godine je bio stalno u njihovim rukama. Tek oko 1571 god. otpočeli su Turci sa vađenenjem i preradom ruda. O ovome postoje tri dokumenta na turskom jeziku, koje je publikovao Hamdija Kresevljaković.
Legenda kaže da je Stari Majdan bilo tako gusto naseljen da se naselje protezalo sve do Gradine u Staroj Rijeci, te da je mačka mogla s` krova na krov preskakati , i da je tako isto bilo do spahiskog sela u Dževaru. Legenda takođe kaže da je Stari Majdan imao 17 džamija. Rahmetli Ibrahom ef. Pasalić-Mulić muderis (profesor) je pričao da je sa Perinca brda salazilo 40-50 fenjera na teraviju u džamiju koja je bila na Zukića luci, više Gornjeg Utriša.
Naselje Stari Majdan u dosada poznatim dokumentima nazivano je :
Madeni Ahen što u prevodu znači Gvozdeni Majdan, Madeni Atik, Stari Unidan, Stari Maudan, Mejdan, Majdan, i konačno najčešće Stari Majdan. Naziv Stari Majdan naselje je dobilo prema pisanju Hamdije Kreševljakovića u XVIII stoljeću. Prema istom izvoru Hrvatske čete su 1692 god. upale u Stari Majdan, spalile ga te ga iduće godine napustile. Koncem XVI stoljeća u Starom Majdanu je jako bilo razvijeno rudarstvo i prerada željezne rude u polufabrikate ”poluge”. Ti gotovi proizvodi su transpotovani do rijeke Sane, a onda lađama Unom i Savom preko pristaništa Gradiška , do Carigrada. O tome piše i Husref Hadžialagić u svojoj knjizi gdje opisuje Gradišku. On navodi rudnike i metalurgiju oko rijeke Sane , a to su Stari Majdan i Kamengrad. Odatle su se transportovale velike količine gvozdenih kugli (đulad). Dalje navodi rudnik i manufakturu u Starom Majdanu, gdje je tada radilo oko 1100 radnika na vađenju i dovozu rude, paljenju ćumura, rad na topljenju, rad u livnicama i kovačnicama, te odvoz proizvoda do rijeke Sane. Krajem XVI stoljeća Kamengradski kadiluk i kapetanija prelaze u Stari Majdan, ali i dalje ostaje naziv Kamengradski Kadiluk. Kadiluk se reorganizuje u mundirluk i ostaje u St. Majdanu sve do 1881godine. Tako Stari Majdan pored industrijsko-trgovačkog centra postaje i sjedište vojnih i civilnih vlasti.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
oooooo poceo komsiluk da se u ljepoti prikazuje u malom muzeju kod Denijala….ljepotaaa je svaka tvoja postavljena razglednica
Aferim :)))))
Stari Majdan spada među najstarija naselja u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u sjeverozapodnoj Bosni, na lijevoj obali rijeke Sane. Od Sanskog Mosta je udaljen 9 km a od Prijedora 26 km.Stari Majdan leži na nadmorskoj visini od 200 m.
U Starom Majdanu postoji stari rimski most na potoku Gračanica. Kroz Majdan protiče i potok Željeznica koji sa Gračanicom čini riječicu Majdanušu koja se ulijeva u rijeku Sanu. Majdanske planine su sjeverno i sjeverno istočno od Starog Majdana. Vrhovi ovih planina ne prelaze 500 m nadmorske visene, sa izuzetkom jednog vrha koji se zove Gaidžik i čija nadmorska visina iznosi 619 m.
Stari Majdan je bio posebno poznat po bogastvu i preradi željezne rude, koja se ovdje koristila već u predrimsko doba. Na osnovu arheoloških nalaza a posebno epiografskih spomenika koji su ovdje pronađeni posljednih godina, ova rudonosna oblast u antičko doba imala je za Rimsko carstvo izuzetan ekonomski značaj.
Godine 1963 na lokalitetu ”Troska” u Starom Majdanu prilikom eksplatacije željezne troske pronađeni su žrtvenici iz trećeg stoljeća nove ere. Dva žrtvenika su posvecena bogu Sedatu i jedan boginji Nemezi. Tekstovi na spomenicima kažu da su tu živjeli romanizirani orijentalisti. To što su žrtvenici podignuti bogu Sedatu i boginji Nemezi govori da su u antičkom Starom Majdanu živjeli ljudi orijentalnog porijekla.
Prema navodima Hamdije Kreševljakovića u Starom Majdanu se još u srednjem vijeku prije dolaska Turaka proizvodilo oružije i municija, dakle vađena i prerađivana željezna ruda. Turci su 1463 god. zauzeli Kamengrad i Stari Majdan pa su ih neko vrijeme napustili da bi ih ponovo zauzeli 1499 godine. Od 1503 godine je bio stalno u njihovim rukama. Tek oko 1571 god. otpočeli su Turci sa vađenenjem i preradom ruda. O ovome postoje tri dokumenta na turskom jeziku, koje je publikovao Hamdija Kresevljaković.
Legenda kaže da je Stari Majdan bilo tako gusto naseljen da se naselje protezalo sve do Gradine u Staroj Rijeci, te da je mačka mogla s` krova na krov preskakati , i da je tako isto bilo do spahiskog sela u Dževaru. Legenda takođe kaže da je Stari Majdan imao 17 džamija. Rahmetli Ibrahom ef. Pasalić-Mulić muderis (profesor) je pričao da je sa Perinca brda salazilo 40-50 fenjera na teraviju u džamiju koja je bila na Zukića luci, više Gornjeg Utriša.
Naselje Stari Majdan u dosada poznatim dokumentima nazivano je :
Madeni Ahen što u prevodu znači Gvozdeni Majdan, Madeni Atik, Stari Unidan, Stari Maudan, Mejdan, Majdan, i konačno najčešće Stari Majdan. Naziv Stari Majdan naselje je dobilo prema pisanju Hamdije Kreševljakovića u XVIII stoljeću. Prema istom izvoru Hrvatske čete su 1692 god. upale u Stari Majdan, spalile ga te ga iduće godine napustile. Koncem XVI stoljeća u Starom Majdanu je jako bilo razvijeno rudarstvo i prerada željezne rude u polufabrikate ”poluge”. Ti gotovi proizvodi su transpotovani do rijeke Sane, a onda lađama Unom i Savom preko pristaništa Gradiška , do Carigrada. O tome piše i Husref Hadžialagić u svojoj knjizi gdje opisuje Gradišku. On navodi rudnike i metalurgiju oko rijeke Sane , a to su Stari Majdan i Kamengrad. Odatle su se transportovale velike količine gvozdenih kugli (đulad). Dalje navodi rudnik i manufakturu u Starom Majdanu, gdje je tada radilo oko 1100 radnika na vađenju i dovozu rude, paljenju ćumura, rad na topljenju, rad u livnicama i kovačnicama, te odvoz proizvoda do rijeke Sane. Krajem XVI stoljeća Kamengradski kadiluk i kapetanija prelaze u Stari Majdan, ali i dalje ostaje naziv Kamengradski Kadiluk. Kadiluk se reorganizuje u mundirluk i ostaje u St. Majdanu sve do 1881godine. Tako Stari Majdan pored industrijsko-trgovačkog centra postaje i sjedište vojnih i civilnih vlasti.